Kratka historija islama: ključni događaji od 610. godine

Historija islama kao historija zajednice okupljene oko poslanika Muhammeda počinje prvom objavom, oko 610. godine n. e. Iz zapadne Arabije islam se proširio među različite narode i kulture. Njegova historija obuhvata vjersko učenje, političke promjene, nauku, trgovinu i svakodnevni život.

Neki datumi u nastavku su približni. Oznaka n. e. znači „naše ere“, a h. g. označava godinu hidžretskog kalendara, koji godine broji od Poslanikove seobe u Medinu. Jedna hidžretska godina ne poklapa se tačno s jednom godinom naše ere.

Historija islama: vremenska linija

1. Oko 610. n. e.: Muhammed prima prvu objavu u Meki.
2. 622. n. e. / 1. h. g.: Hidžra, odnosno seoba u Medinu, označava početak hidžretske ere.
3. Oko 624. n. e. / 2. h. g.: Pravac molitve mijenja se prema Kabi u Meki.
4. 630. n. e. / 8. h. g.: Muslimanska zajednica preuzima kontrolu nad Mekom.
5. 632. n. e. / 11. h. g.: Muhammed umire; pitanje vodstva zajednice dolazi u prvi plan.
6. 632–661. n. e.: Razdoblje četverice halifa koje suniti nazivaju pravednim halifama.
7. 661–750. n. e.: Emevijska dinastija vlada iz Damaska.
8. 750–1258. n. e.: Abasijski halifat većim dijelom svoje historije vlada iz Bagdada; učenost se razvija širom muslimanskog svijeta.
9. Kasnija stoljeća: Regionalne dinastije i carstva oblikuju muslimanska društva u Africi, Aziji i Evropi.
10. Danas: Muslimani žive širom svijeta, uz različite jezike, kulture i vjerske prakse.

Ova vremenska linija je polazište, a ne priča o neprekinutom širenju. Politička vlast mnogo je puta prelazila iz jednih ruku u druge. Muslimanske zajednice rasle su i kroz trgovinu, seobe, podučavanje i odnose među ljudima.

Objava i prva muslimanska zajednica

Muslimani vjeruju da je Bog objavio Kur’an Muhammedu preko meleka Džibrila (Gabrijela). Prema islamskoj tradiciji, prva objava dogodila se oko 610. godine, dok je Muhammed bio u Meki. Ajeti koji se obično povezuju s tim događajem počinju naredbom da se čita ili uči (Al-‘Alaq 96:1–5).

Muhammed je pozivao ljude da obožavaju jednog Boga, brinu o onima kojima je pomoć potrebna i budu odgovorni za svoja djela. Prvi muslimani suočili su se s protivljenjem u Meki. Neki su utočište našli drugdje, a Muhammed i njegovi sljedbenici kasnije su se preselili u Jesrib, grad koji je postao poznat kao Medina.

Muslimani Kur’an razumiju kao Božiju objavu. Historičari mogu opisivati kada se i gdje pojavila rana zajednica, ali historijske metode ne presuđuju o pitanjima vjere. Razlikovanje tih tvrdnji pomaže da se ovo razdoblje jasnije razumije.

Hidžra: zašto kalendar počinje 622. godine

Hidžra (hidžra, seoba) jeste Muhammedov odlazak iz Meke u Medinu 622. godine n. e. Rastuća muslimanska zajednica dobila je novi dom, u kojem su se mogli razvijati vjerski i zajednički život. Kur’an spominje Muhammedovo putovanje sa saputnikom u tom razdoblju (At-Tawbah 9:40).

Hidžretski kalendar broji godine od Hidžre, pa 622. godina n. e. označava početak 1. h. g. Kalendar je usvojen tokom halifata Omera ibn el-Hattaba. Budući da prati lunarne mjesece, njegovi datumi pomjeraju se kroz godišnja doba solarnog kalendara. Datume možete uporediti pomoću hidžretskog kalendara i pretvarača datuma.

Hidžra je važna i mimo računanja vremena. Ona označava prelaz od ranjive skupine u Meki do organizirane zajednice u Medini. Mnogi događaji u razvoju ibadeta, odnosno bogoslužja, i zajedničkog života pripadaju tom medinskom razdoblju.

Promjena kible i povratak u Meku

Kibla (qibla) jeste pravac prema kojem se muslimani okreću u namazu, odnosno obrednoj molitvi. Prvi muslimani molili su se okrenuti prema Jerusalemu. U Medini se pravac promijenio prema Kabi u Meki, što se obično datira oko 624. godine n. e., odnosno 2. h. g. Kur’an upućuje vjernike da se okrenu prema Časnom hramu (Al-Baqarah 2:144).

Ta je promjena i danas dio svakodnevnog života: muslimani širom svijeta okreću se prema Kabi kada klanjaju. Pravac zavisi od mjesta na kojem se nalazite. Kompas za kiblu može vam pomoći da ga pronađete, a QiblaFindova metodologija objašnjava kako se izračunava smjer.

Godine 630. n. e., odnosno 8. h. g., Muhammed i muslimanska zajednica preuzeli su kontrolu nad Mekom. Islamski izvori opisuju uklanjanje kipova iz Kabe. Meka je ostala središnja za muslimanski ibadet, naročito kao odredište hadža (hadždž), hodočašća koje su muslimani dužni obaviti ako su u mogućnosti.

Muhammed je umro u Medini 632. godine n. e., odnosno 11. h. g. Do tada se islam učvrstio u velikom dijelu Arabije. Njegova smrt otvorila je i trajno pitanje: ko treba voditi zajednicu i na kojoj osnovi?

Nasljeđivanje vodstva i pravedni halife

Halifa (halifa) nasljednik je u vodstvu muslimanske zajednice, a ne Muhammedov nasljednik kao poslanik. Suniti prvu četvericu — Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju — nazivaju pravednim halifama. Vodili su zajednicu jedan za drugim od 632. do 661. godine n. e., ali su se njihove okolnosti i izazovi znatno razlikovali.

Sunitski i šiijski muslimani različito razumiju najranije pitanje nasljeđivanja vodstva. Sunitska predanja priznaju Ebu Bekra kao prvog zakonitog halifu. Šiijski muslimani smatraju da je pravo da vodi zajednicu nakon Muhammeda pripadalo Aliji, njegovom rođaku i zetu. Za šiije dvanaestoimamije Alija je prvi imam (imam), božanski upućen vođa. Iz tih razlika razvile su se šire tradicije vjerskog autoriteta i prakse; historija nijedne zajednice ne svodi se na jedan spor.

Tokom ranih halifata muslimanska vlast proširila se izvan Arabije. To razdoblje obilježili su i unutrašnji sukobi. Osman je ubijen, a Alijin halifat pratili su građanski ratovi. Godine 680. n. e., nakon Alijine smrti i završetka razdoblja četverice halifa, njegov sin Husejn ubijen je na Kerbeli. Njegova smrt ima duboko značenje za šiijske muslimane, a sjećaju je se i muslimani šire.

Emevije i Abasije

Emevije su vladale iz Damaska od 661. do 750. godine n. e. Njihova država prostirala se preko sjeverne Afrike do Iberijskog poluotoka, a na istoku do dijelova srednje i južne Azije. Uprava, jezici i lokalni život razlikovali su se širom tog prostora. Politička vlast nije značila da su svi odmah postali muslimani; prelazak na islam odvijao se tokom generacija.

Abasije su preuzele vlast 750. godine n. e. i uspostavile Bagdad kao prijestolnicu. Grad je postao važno središte uprave, trgovine i učenosti. Abasijska politička moć kasnije je oslabila, dok su drugim područjima upravljale druge dinastije. Mongolske snage zauzele su Bagdad 1258. godine n. e., čime je tamo okončan abasijski halifat, ali ne i muslimanska učenost ili društveni život.

Historija tih dinastija važna je, ali nije cijela historija islama. Muslimani su živjeli i pod drugim vladarima, daleko od prijestolnica, kao i uz pripadnike drugih vjera. Njihova iskustva razlikovala su se od mjesta do mjesta i od razdoblja do razdoblja.

Učenost, astronomija i određivanje kible

Otprilike od osmog stoljeća, učenjaci širom muslimanskog svijeta prevodili su, proučavali, preispitivali i nadograđivali ranija znanja. Arapski je postao važan jezik nauke, iako su učenjaci dolazili iz različitih jezičkih i vjerskih sredina. Matematika, medicina, geografija i astronomija razvijale su se stoljećima, a ne tokom jednog jedinstvenog „zlatnog doba“.

Astronomija je imala i praktičnu vjersku primjenu. Posmatranje Mjeseca pomagalo je zajednicama da određuju početak mjeseci, a položaj Sunca da utvrđuju namaska vremena. Učenjaci su proučavali i kako odrediti kiblu iz udaljenih krajeva. Za to su bili potrebni geografija i matematički načini određivanja pravaca na zakrivljenoj Zemlji.

Metode su se mijenjale kako su se razvijali znanje i instrumenti. Danas digitalni kompas može izračunati smjer za određenu lokaciju, ali prikazani pravac i dalje zavisi od senzora uređaja i očitane lokacije. Duga historija određivanja kible pokazuje jedan od načina na koje su se vjerska pitanja i naučni rad susretali u muslimanskim društvima.

Kasnija carstva i regionalne historije

Nakon slabljenja abasijske moći, nijedna vlast nije predstavljala sve muslimane. Osmansko Carstvo izraslo je iz Anadolije i stoljećima vladalo područjima jugoistočne Evrope, zapadne Azije i sjeverne Afrike; njegov sultanat okončan je 1922. godine. Safavidsko Carstvo, osnovano početkom šesnaestog stoljeća, doprinijelo je tome da šiijski islam dvanaestoimamija postane dominantna tradicija u Iranu. Mogulsko Carstvo vladalo je velikim dijelom Indijskog potkontinenta od šesnaestog stoljeća, iako su se njegov doseg i snaga mijenjali.

To su bile velike države, ali ne i jedina središta muslimanskog života. Zajednice su rasle i uz trgovačke mreže Indijskog okeana, kroz učenost i lokalna kraljevstva u Africi te kroz dugu historiju islama u jugoistočnoj Aziji. Prošlost muslimana u bilo kojoj regiji zaslužuje više od usputne napomene u historiji carstava.

U devetnaestom i dvadesetom stoljeću evropska kolonijalna vlast utjecala je na mnoga područja s muslimanskom većinom. Pokreti za nezavisnost, nove države i migracije potom su preoblikovali politički život i život zajednica. Ishodi su bili različiti; ne postoji jedno savremeno iskustvo zajedničko svim muslimanima.

Islam danas

Islam je vjera čiji sljedbenici žive širom svijeta, u različitim društvima. Muslimanima su Kur’an i Muhammedov primjer zajednička ključna uporišta, dok se razlikuju po jeziku, običajima, tumačenjima i političkoj historiji. Raznolikost postoji i unutar sunitske i unutar šiijske tradicije.

Historija islama zato je i vremenska linija i skup lokalnih historija. Događaji u Meki i Medini ostaju temeljni. Stoljeća koja su uslijedila donijela su učenost i ibadet, ali i sukobe, promjene i prilagođavanja.

Često postavljana pitanja

Kada je nastao islam?

Muslimani vjeruju da njegova poruka pripada istoj tradiciji obožavanja jednog Boga koju su prenosili raniji poslanici. Kao historijska zajednica okupljena oko Muhammedovog poziva, islam se pojavio u Arabiji sedmog stoljeća; prva objava tradicionalno se datira oko 610. godine n. e.

Zašto hidžretski kalendar počinje Hidžrom?

Hidžra 622. godine n. e. označila je Muhammedovu seobu iz Meke u Medinu i veliku prekretnicu za ranu zajednicu. Hidžretski kalendar kasnije je uzeo taj događaj za početak svoje ere, pa je 622. godina n. e. početak 1. h. g.

Kada su se muslimani počeli okretati prema Meki u namazu?

Kibla je u medinskom razdoblju promijenjena iz pravca Jerusalema prema Kabi u Meki, što se obično datira oko 624. godine n. e., odnosno 2. h. g. Kur’an donosi uputu da se vjernici okrenu prema Časnom hramu (Al-Baqarah 2:144).

Kako se razlikuju sunitsko i šiijsko viđenje nasljeđivanja vodstva?

Glavna rana razlika tiče se vodstva nakon Muhammedove smrti. Suniti priznaju Ebu Bekra kao prvog zakonitog halifu, dok šiijski muslimani smatraju da je to pravo pripadalo Aliji. Obje tradicije imaju dugu i raznoliku historiju koja nadilazi to pitanje.

Je li „zlatno doba“ bilo ograničeno na Bagdad?

Nije. Bagdad je pod Abasijama bio važno središte učenosti, ali se znanje razvijalo i u drugim gradovima i područjima. Učenjaci različitog porijekla djelovali su tokom dugog razdoblja.