Kratka povijest islama: od prve objave do danas

Povijest islama počinje prvom objavom poslaniku Muhammedu oko 610. godine. Kibla, smjer prema kojem se muslimani okreću u namazu, dio je te povijesti: promjena smjera molitve u Medini i danas je vidljiva u svakodnevnom ibadetu. Od zajednice u zapadnoj Arabiji islam se proširio među različitim narodima i kulturama.

Godine su približne ondje gdje je to naznačeno. n. e. znači „naše ere”, a h. g. označava hidžretsku godinu, računatu prema islamskom kalendaru od Poslanikova preseljenja u Medinu. Hidžretska godina ne podudara se točno s godinom našeg kalendara.

Kibla i povijest islama: ključni događaji

1. Oko 610. n. e.: Muhammed prima prvu objavu u Meki.
2. 622. n. e. / 1. h. g.: Hidžra, preseljenje u Medinu, označava početak islamske kalendarske ere.
3. Oko 624. n. e. / 2. h. g.: Smjer molitve mijenja se prema Kabi u Meki.
4. 630. n. e. / 8. h. g.: Muslimanska zajednica preuzima kontrolu nad Mekom.
5. 632. n. e. / 11. h. g.: Muhammed umire; pitanje vodstva zajednice dolazi u prvi plan.
6. 632.–661. n. e.: Razdoblje četvorice kalifa koje suniti nazivaju pravednim kalifima.
7. 661.–750. n. e.: Umajadska dinastija vlada iz Damaska.
8. 750.–1258. n. e.: Abasidski kalifat velikim dijelom svoje povijesti vlada iz Bagdada; znanost se razvija i drugdje u muslimanskom svijetu.
9. Kasnija stoljeća: Regionalne dinastije i carstva oblikuju muslimanska društva u Africi, Aziji i Europi.
10. Danas: Muslimani žive diljem svijeta, s različitim jezicima, kulturama i vjerskim praksama.

Ovo je početni pregled, a ne priča o neprekinutom širenju. Vlast se više puta mijenjala. Zajednice su rasle i trgovinom, selidbama, poučavanjem te odnosima među ljudima.

Objava i prva muslimanska zajednica

Muslimani vjeruju da je Bog objavio Kur’an Muhammedu preko meleka Džibrila (Gabrijela). Prema islamskoj predaji, prva objava dogodila se oko 610. godine, dok je Muhammed bio u Meki. Ajeti koji se najčešće povezuju s tim događajem počinju pozivom na čitanje ili kazivanje (Al-‘Alaq 96:1–5).

Muhammed je pozivao ljude da štuju jednog Boga, brinu se za potrebite i budu odgovorni za svoja djela. Prvi muslimani suočili su se s protivljenjem u Meki. Neki su potražili utočište drugdje, a Muhammed i njegovi sljedbenici poslije su se preselili u Jesrib, grad koji je postao poznat kao Medina.

Za muslimane je Kur’an Božja objava. Povjesničari mogu opisivati kada je i gdje nastala rana zajednica, ali povijesne metode ne odlučuju o pitanjima vjere. Razlikovanje tih dviju vrsta tvrdnji pomaže jasnijem razumijevanju tog razdoblja.

Hidžra: zašto kalendar počinje 622. godine

Hidžra (hidžra, preseljenje) Muhammedov je odlazak iz Meke u Medinu 622. godine. Muslimanska zajednica ondje je dobila novi dom u kojem su se mogli razvijati vjerski i zajednički život. Kur’an spominje Muhammedovo putovanje sa suputnikom u tom razdoblju (At-Tawbah 9:40).

Islamski kalendar računa godine od hidžre, pa 622. godina označava početak 1. h. g. Sam kalendar usvojen je za kalifata Omera ibn el-Hattaba. Budući da se temelji na lunarnim mjesecima, njegovi se datumi pomiču kroz godišnja doba solarnog kalendara. Odgovarajući datum možete provjeriti u hidžretskom kalendaru i pretvaraču datuma.

Hidžra je važna i izvan kalendara. Označava prijelaz od ranjive skupine u Meki do organizirane zajednice u Medini. Mnogi razvoji u bogoslužju i zajedničkom životu pripadaju tom medinskom razdoblju.

Promjena kible i povratak u Meku

Kibla (qibla) smjer je prema kojem se muslimani okreću tijekom namaza, obredne molitve. Prvi muslimani molili su se okrenuti prema Jeruzalemu. U Medini se kibla promijenila prema Kabi u Meki, prema uobičajenom datiranju oko 624. godine, odnosno 2. h. g. Kur’an nalaže vjernicima da se okrenu prema Časnoj džamiji (Al-Baqarah 2:144).

Ta je promjena i danas dio muslimanskog života: vjernici diljem svijeta tijekom namaza okreću se prema Kabi. Smjer ovisi o lokaciji. Ako se pitate gdje se nalazi kibla iz vašeg mjesta, može vam pomoći kompas za kiblu. QiblaFindova metodologija objašnjava kako se izračunava smjer.

Muhammed i muslimanska zajednica preuzeli su kontrolu nad Mekom 630. godine, odnosno 8. h. g. Islamski izvori opisuju uklanjanje idola iz Kabe. Meka je ostala središnja za muslimansko bogoslužje, osobito kao odredište hadža (hadž), hodočašća koje su muslimani dužni obaviti ako su u mogućnosti.

Muhammed je umro u Medini 632. godine, odnosno 11. h. g. Do tada se islam učvrstio u velikom dijelu Arabije. Njegova smrt otvorila je trajno pitanje: tko treba voditi zajednicu i na kojoj osnovi?

Nasljeđivanje vodstva i pravedni kalifi

Kalif (halifa) nasljednik je u vodstvu muslimanske zajednice, a ne Muhammedov nasljednik u poslanstvu. Suniti prvu četvoricu kalifa nazivaju pravednim kalifima: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju. Vodili su zajednicu jedan za drugim između 632. i 661. godine, u različitim okolnostima i pred različitim izazovima.

Sunitski i šijitski muslimani različito razumiju najranije nasljeđivanje vodstva. Sunitski prikazi priznaju Ebu Bekra kao prvog zakonitog kalifa. Šijiti smatraju da je Ali, Muhammedov rođak i zet, imao pravo voditi zajednicu nakon njega. Za šijite dvanaestnike Ali je prvi imam (imam), vođa pod Božjim vodstvom. Iz tih razlika razvile su se šire tradicije vjerskog autoriteta i prakse; povijest nijedne zajednice ne svodi se na jedan spor.

Pod ranim kalifatima muslimanska se vlast proširila izvan Arabije. Bilo je i unutarnjih sukoba. Osman je ubijen, a Alijin kalifat obilježio je građanski rat. Godine 680., nakon Alijine smrti i završetka razdoblja četvorice kalifa, njegov sin Husein ubijen je kod Kerbele. Njegova smrt ima duboko značenje za šijite, a sjećaju je se i muslimani šire.

Umajadi i Abasidi

Umajadi su vladali iz Damaska od 661. do 750. godine. Njihova se država prostirala preko sjeverne Afrike do Pirenejskog poluotoka te na istok, u dijelove srednje i južne Azije. Uprava, jezici i svakodnevni život znatno su se razlikovali na tom prostoru. Politička vlast nije značila da su svi odmah postali muslimani; prihvaćanje islama odvijalo se kroz naraštaje.

Abasidi su preuzeli vlast 750. godine i uspostavili Bagdad kao prijestolnicu. Grad je postao važno središte uprave, trgovine i znanosti. Abasidska politička moć poslije je slabila dok su drugim područjima vladale druge dinastije. Mongolske snage zauzele su Bagdad 1258. godine, čime je ondje završio Abasidski kalifat, ali ne i muslimanska učenost ili društveni život.

Povijest tih dinastija važna je, ali nije cijela povijest islama. Muslimani su živjeli i pod drugim vladarima, izvan carskih prijestolnica te uz pripadnike drugih vjera. Njihova su se iskustva razlikovala prema mjestu i vremenu.

Učenost, astronomija i određivanje kible

Otprilike od osmog stoljeća nadalje učenjaci diljem muslimanskog svijeta prevodili su, proučavali, preispitivali i nadograđivali ranija znanja. Arapski je postao važan jezik učenosti, premda su učenjaci dolazili iz različitih jezičnih i vjerskih sredina. Matematika, medicina, geografija i astronomija razvijale su se stoljećima, a ne u jednom jednoličnom „zlatnom dobu”.

Astronomija je imala praktičnu vjersku primjenu. Promatranje Mjeseca pomagalo je zajednicama utvrditi početak mjeseci, a položaj Sunca vrijeme namaza. Učenjaci su proučavali i kako odrediti kiblu s udaljenih mjesta. To je zahtijevalo geografsko znanje i matematičke postupke za određivanje smjera na zakrivljenoj Zemlji.

Metode su se mijenjale s razvojem znanja i instrumenata. Danas digitalni kompas može izračunati smjer za određenu lokaciju, ali prikazani smjer i dalje ovisi o senzorima uređaja i podatku o lokaciji. Duga povijest izračunavanja kible primjer je susreta vjerskih pitanja i znanstvenog rada u muslimanskim društvima.

Kasnija carstva i regionalne povijesti

Nakon slabljenja abasidske moći nijedna vlast nije predstavljala sve muslimane. Osmansko Carstvo izraslo je iz Anatolije i stoljećima vladalo područjima jugoistočne Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike; njegov je sultanat završio 1922. godine. Safavidsko Carstvo, osnovano početkom šesnaestog stoljeća, pomoglo je da šijitski islam dvanaestnika postane prevladavajuća tradicija u Iranu. Mogulsko Carstvo vladalo je velikim dijelom Indijskog potkontinenta od šesnaestog stoljeća, iako su se njegov doseg i snaga mijenjali.

Bile su to velike države, ali ne i jedina središta muslimanskog života. Zajednice su rasle i uz trgovačke mreže Indijskog oceana, kroz učenost i lokalna kraljevstva u Africi te tijekom duge povijesti jugoistočne Azije. Povijest muslimana bilo koje regije zaslužuje više od usputne bilješke uz kronologiju carstava.

U devetnaestom i dvadesetom stoljeću europska kolonijalna vlast utjecala je na mnoge regije s muslimanskom većinom. Pokreti za neovisnost, nove države i migracije zatim su preoblikovali politički život i život zajednica. Ishodi su bili različiti; ne postoji jedno suvremeno iskustvo zajedničko svim muslimanima.

Islam danas

Islam je svjetska vjera čiji sljedbenici žive u različitim društvima. Kur’an i Muhammedov primjer muslimanima su središnji oslonci, premda se razlikuju po jeziku, običajima, tumačenjima i političkoj povijesti. Raznolikost postoji i unutar sunitskih i šijitskih tradicija.

Povijest islama stoga je i kronologija i skup lokalnih povijesti. Događaji u Meki i Medini ostaju temeljni. Slijedila su stoljeća učenosti i bogoslužja, ali i sukoba, promjena te prilagodbe.

Česta pitanja

Kada je nastao islam?

Muslimani vjeruju da njegova poruka pripada istoj tradiciji štovanja jednog Boga koju su prenosili raniji poslanici. Kao povijesna zajednica okupljena oko Muhammedova propovijedanja, islam se pojavio u Arabiji u sedmom stoljeću; prva objava prema predaji se datira oko 610. godine.

Zašto islamski kalendar počinje hidžrom?

Hidžra 622. godine označila je Muhammedovo preseljenje iz Meke u Medinu i veliku prekretnicu za ranu zajednicu. Islamski kalendar poslije je uzeo taj događaj za početak svoje ere, pa je 622. godina početak 1. h. g.

Kada je počelo okretanje prema kibli u Meki?

Kibla se u medinskom razdoblju promijenila s Jeruzalema prema Kabi u Meki, prema uobičajenom datiranju oko 624. godine, odnosno 2. h. g. Kur’an donosi uputu o okretanju prema Časnoj džamiji (Al-Baqarah 2:144).

Kako suniti i šijiti različito tumače nasljeđivanje vodstva?

Glavna rana razlika tiče se vodstva nakon Muhammedove smrti. Suniti priznaju Ebu Bekra kao prvog zakonitog kalifa, a šijiti smatraju da je to pravo imao Ali. Obje tradicije imaju dugu i raznoliku povijest koja nadilazi to pitanje.

Je li „zlatno doba” bilo ograničeno na Bagdad?

Nije. Bagdad je pod Abasidima bio važno središte učenosti, ali znanje se razvijalo i u drugim gradovima i regijama. Učenjaci različitih sredina radili su tijekom dugih razdoblja.